Moždani udar

moždani udar

CEREBROVASKULARNI INSULT ( MOŽDANI UDAR )

Moždani udar je stanje akutnog poremećaja moždane cirkulacije sa prolaznom ili trajnom moždanom disfunkcijom.

Klasifikacija

  • Etiološka klasifikacija:
  1. Ishemični cerebrovaskularni insult – nastaje kao posljedica okluzivne bolesti moždanih arterija sa nastalim infarktom mozga (encefalomalacija).
  2. Hemoragični cerebrovaskularni insult – nastaje kao posljedica rupture moždanih krvnih sudova sa nakupljanjem krvi u moždanom parenhimu ili meningealnom prostoru (encefaloragija).
  • Podjela na osnovu razvoja bolesti:
  1. Tranzitorna ishemična ataka (TIA) – to je naglo nastali neurološki deficit, potpuno reverzibilan u toku 24 sata.
  2. Insult u razvoju – neurološki deficit se razvija u toku nekoliko sati, rjeđe u dva do tri dana.
  3. Kompletni insult (veliki udar) – brz razvoj neurološkog deficita, koji ostaje manje ili više stabilan danima, sedmicama ili trajno.
  4. Reverzibilni ishemični neurološki deficit (RIND – mali udar) – neurološki deficit se oporavlja u potpunosti unutar dvije do tri sedmice.

Faktori rizika

  • Sve faktore rizika možemo podijeliti na:

a)      Nepromjenljive – životna dob i spol.

b)      Uslovno promjenljive – hipertenzija, šećerna bolest, kardijalna oboljenja, hiperlipidemije …

c)      Promjenljive – pušenje, konzumacija alkohola, mala fizička aktivnost, gojaznost.

  • Po važnosti možemo ih podijeliti na:

a)      Veliki faktori rizika – životna dob, hipertenzija, kardiopatija što povećava incidencu cv insulta za više od 6 puta.

b)      Srednji faktori rizika – šećerna bolest, povećan hematokrit, gojaznost, što povećava rizik za 2 do 6 puta.

c)      Mali faktori rizika – hiperlipidemija, pušenje, alkohol, što povećava rizik za 1 do 2 puta.

Dijagnoza moždanog udara

Radnu dijagnozu moždanog udara možemo postaviti ako imamo:

a)      Nastanak bolesti u roku nekoliko sekundi, minuta ili sati, rijetko duže, uz razvoj simptoma prema stabilizaciji ili oporavku.

b)      Postojanje fokalnog neurološkog deficita.

c)      Mogučnost grupisanja neuroloških ispada u određene simptome.

d)     Postojanje faktora rizika tipa hipertenzije, dijabetesa, kardiopatije itd.

Dobra anamneza će u velikom broju slučajeva moći ne samo postaviti osnovnu dijagnozu insulta, već i odrediti podtip.

Klinička dijagnoza potvrđuje se kompjuteriziranom tomografijom (CT) glave, a ako se njom ne raspolaže onda pregledom likvora.

Terapija akutne faze moždanog udara (svi oblici)

Terapiju dijelimo na opću ili suportivnu i specifičnu.

Principi opće terapije su:

a)      Osigurati efikasnu oksigenaciju.

b)      Uspostaviti ravnotežu arterijskog pritiska (čuvati se brzog i naglog obaranja pritiska).Danas se smatra da su vrijednosti do 185/105 mm Hg kod hipertoničara i 160/95 kod normotoničara cilj terapije.

c)      Liječenje dekompenziranog srca kao i poremećaja ritma sa ciljem da se popravi moždana perfuzija.

d)     Liječenje dijabetesa (glikemija >12 mml/l), jer se i hiperglikemija kao i hipoglikemija loše podnose od strane ganglijskih ćelija.

e)      Održavati hidro-elektrolitnu ravnotežu.

f)       U slučaju epileptičnih napada dati antiepileptike (karbamazepin tbl 400 mg i više ili fenobarbiton 100-200 mg u tbl ili i.m.).

g)      Prevenirati pojavu dubokih venskih tromboza i plućne embolije (elastične čarape, heparin – 2×5000 jed.s.c.)

h)      Redovno mijenjati položaj pacijenta da bi se spriječili dekubitusi, kontrakture i bolno rame.

i)        Započeti ranu kineziterapiju.

j)        Smanjiti ili preduprijediti emocionalni šok, konfuzno stanje ili depresiju kod bolesnika i njegove okoline.

U toku inzulta, posebno velikog moždanog udara, može se razviti moždani edem čije liječenje treba započeti odmah.Ako postoje znaci intrakranijalne presije usljed moždanog edema, dajemo hiperosmolarna sredstva (20% Manitol i.v. u dozi 1g/kg dnevno, podijeljeno u 4-6 doza, tri do četiri dana), uz dovoljno tečnosti preko usta ili neutralne rastvore i.v., da ne bi došlo do pretjerane dehidracije bolesnika.

Prevencija

Preventivno liječenje je primarno i sekundarno.Primarna prevencija se zasniva na liječenju promjenljivih faktora rizika (hipertenzija, dijabetes, kardiopatija) ili njihovom uklanjanju (pušenje, alkoholizam, gojaznost).

U sekundarnoj prevenciji (pacijent je već doživio neki oblik insulta) ponovo je važno liječiti faktore rizika, ali to sada mora biti energičnije.

U sekundarnoj prevenciji ishemičnog insulta daju se i medikamenti sa ciljem ograničavanja trombotičnog procesa.Koriste se antitrombocitna (antiagregaciona) i antitrombotična (antikoagulantna) sredstva.

Najviše primjenjivano antiagregaciono sredstvo je acetilsalicilna kiselina (Aspirin) u dozi od 100-300 mg dnevno uz dosta tećnosti i nakon najobilnijeg obroka.

Antiagregacionu terapiju primjenjujemo u prvom redu kod pacijenata nakon TIA i malog udara.

Antitrombotična terapija se koristi kod pacijenata sa rizikom nastanka moždanih embplija kardijalnog porijekla.Ti pacijenti treba da uzimaju preparate antivitamina K u takvim dozama da se vrijednosti INR kreću od 1,5 do 2,5.Ako su već imali moždani udar ili su u grupi sa visokim rizikom (vještačka srčana valvula), onda je doza antikoagilancija veća (INR između 3 i 4,5).

Preventivno hirurško liječenje radi se kod pacijenata sa jakom stenozom karotidne arterije na vratu (preko 70%), bilo da je ona asimptomatska ili da su doživjeli moždani udar.

Prognoza

Prognoza akutnog cerebrovaskularnog insulta, posebno velikog udara, teška je i neizvjesna.

Smrtnost bolesnika je veća ako postoji poremećaj svijesti (koma) dužeg trajanja, ako je starija životna dob, kod težeg motornog deficita, te u slučaju recidiva udara.

Kod preživjelih bolesnika bolje izglede za oporavak imaju pacijenti sa početnim blažim udarom, mlađe životne dobi, oni kod kojih oporavak motornog deficita počinje unutar prve četiri sedmice, bez težih kardiovaskularnih oboljenja ili izraženih kontraktura na ekstremitetima, te težih depresivnih reakcija.

Moždani udar 2.67/5, (53.33%), 3
  • Share on Tumblr