Cervicitis

Cervicitis

Cervicitis

Cervicitis

Upala grlića je oboljenje koje se češće javlja kod žena koje su rađale nego kod nerotkinja. Predisponirajući faktori su porođajne povrede i rascjepi na grliću, kao i oštećenja sluznice endocerviksa pri instrumentalnim manipulacijama. Pri tome se najčešće misli na instrumentalnu forsiranu dilataciju cervikalnog kanala upotrebom laminarija, metalnih dilatatora ili tamponade cervikalnog kanala.

Najčešći uzročnici cervicitisa su streptokok i stafilokoke, e. coli i gonokok. Za razliku od uzročnika banalne infekcije, gonokok se uglavnom prenosi polnim opštenjem. Kako je sluzokoža vagine polno zrele žene otporna na gonokoknu infekciju, gonokok se usađuje oko spoljnog ušća uretre i na endocerviksu. On prodire u dubinu žlijezda cervikalnog kanala, oštećuje epitel i dovodi do pojačanog lučenja pretežno gnojnog žutozelenog sekreta.

Akutni cervcitis

Bez obzira na izazivače infekcije, kod akutnog cervicitisa grlić je edematozan, svijetlocrvene površine, sa pojačanom sluzavo-gnojnom sekrecijom iz spoljnog ušća materice. Grlić je na dodir mekši i osjetljiv. Bolesnice se žale na jak bol u krstima i obilno bijelo pranje.

Liječenje:

Liječenje akutnog cervicitisa sprovodi se parenteralnim i lokalnim davanjem antibiotika ili sulfamidskih preparata. Najbolje je po antibiogramu.
Lokalna aplikacija antibiotika ili sulfamida može se vršiti u vidu aerosol, zaprašivanja ili stavljanja tampona od gaze natopljene rastvorom odgovarajućih antibiotika.

Treba naglasiti da cervicitis, naročito dok je u akutnoj fazi, pa i kasnije, predstavlja stalnu opasnost za unutrašnje spolne organe žene i organe male karlice na koje se može prenijeti infekcija.

Hronični cervicitis

Kod hroničnog cervicitisa edem grlića je znatno manji, sekrecija je smanjena, sekret je tečniji, žućkastobijeličast. Bolesnica ne osjeća bolove. Oko spoljnog ušća grlića često se zapaža pseudoerozija svijetlocrvene boje. Glavni simptom hroničnog cervicitisa je pojačano bijelo pranje praćeno većom ili manjom količinom staklastog sekreta. Obilna sekrecija često dovodi do sekundarne infekcije vagine i vulve, sa simptomima koji je prate.

Pri pregledu pomoću ekartera kod takvih bolesnica oko spoljnog ušća može da se vidi promjena koja se naziva erozija grlića. Tu se rijetko radi o pravim defektima epitela vaginalne porcije, odnosno o ulceracijama nazvanim prave erozije (erosio vera), već su u pitanju metaplazije cilindričnog epitela endocerviksa na spoljnoj površini grlića.

Liječenje:

Hronični cervicitis liječi se vaginalnim ispiranjem, lokalnom primjenom antibiotika i sulfanomida prema već određenom antibiogramu. Osim toga, dolaze u obzir i drugi oblici terapije.

Cervicitis 2.58/5, (51.67%), 12
  • Share on Tumblr