Infekcije mokraćnih puteva kod djece

Infekcije mokraćnih puteva kod djece

Infekcije mokraćnih puteva kod djece

Infekcije mokraćnih puteva (urinarnog trakta) pogađaju oko 3% djece u SAD-u svake godine. Tokom djetinjstva, rizik od urinarnih infekcija iznosi 2% za dječake i 8% za djevojčice.

Veoma je važno prepoznati i liječiti urinarne infekcije, ali roditelji često ne primjete simptome upale, a mala djeca nisu u stanju opisati kako se osjećaju. Neliječene urinarne infekcije mogu dovesti do ozbiljnih problema sa bubrezima koji mogu opasni po život djeteta.

Kako urinarni trakt normalno funkcioniše?

Bubrezi filtriraju i otklanjaju otpadne materije i vodu iz krvi i tako nastaje mokraća (urin). Bubrezi odrasle osobe proizvode otprilike 1-2 litra urina dnevno, dok je kod djece ta količina manja zavisno od njihove starosne dobi. Mokraća putuje iz bubrega niz dvije uske cijevčice koje se nazivaju ureteri. Mokraća se zatim prikuplja u mjehuru – organu koji izgleda poput balona. Kod djeteta, mokraćni mjehur može držati 30-45 ml mokraće za svaku godinu starosti djeteta. Dakle, mjehur četverogodišnjeg djeteta može držati oko 118-177 ml (manje od jedne šolje), a osmogodišnjeg djeteta 236-354 ml urina. Tokom pražnjenja mjehura, dolazi do opuštanja mišića koji se zove sfinkter, te mokraća istječe iz tijela kroz uretru, cjevčicu koja se nalazi na dnu mjehura. Otvor uretre pozicioniran je na kraju penisa kod dječaka, i ispred vagine kod djevojčica.

Kako dolazi do upale mokraćnih puteva?

Normalni urin ne sadrži bakterije. Ponekad, bakterije mogu ući u urinarni trakt i urin sa kože iz okoline rektuma i genitalija, te doći do mjehura. Kada se to desi, bakterije mogu uzrokovati upalu mokraćnog mjehura, te dovesti do oticanja i pojave bolova u donjem dijelu stomaka i sa strana. Ovakva upala mokraćnog mjehura naziva se cistitis.

Ako bakterije putem uretera dođu do bubrega, može doći do njihove upale. Ovu upalu često prate jaki bolovi i temperatura. Upale bubrega su puno opasnije od upala mokraćnog mjehura.

Kod neke djece, urinarna infekcija može biti znak abnormalnosti urinarnog trakta, koji, zbog toga, može biti podložniji ponavljajućim upalama. Zbog toga, kada se kod djeteta pojavi upala mokraćnih puteva, preporučuju se dodatni testovi radi utvrđivanja eventualnog postojanja takvih abnormalnosti. U nekim slučajevima, djeca češće obolijevaju od urinarnih infekcija jer su jednostavno sklonija takvim infekcijama, kao što su druga djeca sklonija prehladama, kašlju ili upalama uha. Osim toga, postoji mogućnost da je dijete zaraženo posebnom bakterijom koja ima specifičnu sposobnost da uzrokuje infekcije urinarnog trakta.

Djeca koja često odgađaju odlazak u toalet sklonija su razvijanju ovih infekcija. Redovno uriniranje pomaže održavanju mokraćnih puteva sterilnim jer urin ispire bakterija iz organizma. Zadržavanje urina omogućava razmnožavanje bakterija. Duže grčenje sfinktera, također, otežava njegovo opuštanje radi uriniranja, te se može desiti da se djetetov mokraćni mjehur u potpunosti ne isprazni. Ovakvo disfunkcionalno pražnjenje može olakšati razmnožavanje bakterija i razvoj urinarne infekcije.

Koji su znakovi infekcije mokraćnih puteva?

Infekcija mokraćnih puteva uzrokuje iritaciju mjehura, uretre, uretera i bubrega, baš kao što i sluzokoža u nosu ili grlu postane iziritirana tokom prehlade. Ako je dijeto malo, postoji opasnost da znakovi urinarne infekcije neće biti tako očiti, pošto je maloj djeci teško opisati kako se tačno osjećaju. Malo dijete sa urinarnom infekcijom može imati visoku temperaturu, biti razdražljivo ili odbijati da jede.

Na drugu ruku, ponekad se može desiti da dijete ima samo nisku temperaturu i mučninu, da povraća ili da jednostavno ne izgleda zdravo. Mokraća u peleni može imati neobičan miris. Ako dijete ima temperaturu i čini se bolesnim više od jednog dana, a ne vide se drugi očiti uzroci nelagode, poput sekreta iz nosa, potrebno je uraditi test urina zbog moguće infekcije mokraćnih puteva.

Starije dijete sa urinarnom infekcijom može se žaliti na bol u stomaku i karlici. Dijete može često mokriti. Ako je kod djeteta prisutna upala bubrega, ono se može žaliti na bol ispod ruba rebara (grudnog koša) ili bol u donjem dijelu leđa. Plač tokom mokrenja i željenje da je mokrenje bolno, te mokrenje svega nekoliko kapljica urina – sve su znakovi upale mokraćnih puteva. Dijete može imati poteškoća sa konrolisanjem urina i može pomokriti odjeću ili posteljinu. Mokraća može imati neobičan miris i izgledati mutno ili crvenkasto.

Kako se može utvrditi da li dijete ima upalu mokraćnih puteva?

Samo savjetovanjem sa zdravstvenim radnikom možete otkriti zasigurno da li vaše dijete ima urinarnu infekciju.

Za vađenje nalaza na infekciju potrebno je prikupiti nešto dječje mokraće. Način na koji se mokraća prikuplja zavisi od starosne dobi djeteta. Ako je dijete još u peleni, zdravstveni radnik može ljepljivom trakom pričvrstiti plastičnu kesicu oko djetetovog genitalnog područja. Ako je u pitanju starije dijete, od njega se može zatražiti da mokri direktno u posudicu što je moguće pažljivije da bi se izbjeglo kontaminiranje uzorka sa bakterijama sa kože ili rektalnog područja. Ponekad ljekar ili sestra moraju staviti malu cjevčicu (kateter) u djetetovu uretru, nakon čega će urin slobodno kapati iz mjehura u sterilnu posudicu. Međutim, ponekad je najbolji način da se dobije uzorak urina stavljanjem igle u mjehur kroz kožu donjeg stomaka. Prikupljanje urina putem cjevčice ili igle osigurava da je prikupljeni uzorak urina čist.

Jedan dio uzorka urina posmatra se kroz mikroskop. Ako je prisutna upala, u uzorku će se vidjeti bakterije i ponekad sluz. Ako su bakterije iz uzorka slabo vidljive, laborant može staviti uzorak u posudicu sa supstancom koja pogoduje njihov razvoj. Nakon što se bakterije umnože, moguće ih je identificirati i testirati da bi se utvrdilo koji lijekovi će biti najdjelotvorniji (antibiogram). Proces rasta bakterija u laboratoriji poznat je kao „uzgoj kultura ili urinokultura” i može potrajati i nekoliko dana.

Pouzdanost kulture zavisi od toga koliko je uzorak stajao prije nego što je započet uzgoj kulture. Ako prikupljate dječji urin u kući, čim prije ga pohranite u frižider, a u laboratorij ga nosite u plastičnoj kesi napunjenoj ledom.

Kako se liječe infekcije mokraćnih puteva?

Urinarne infekcije liječe se antibioticima. Dok se pregleda uzorak mokraće u laboratoriju, ljekar može propisati tretman lijekovima koji eleminišu najvjerovatniju bakteriju koja je uzrokovala upalu. Nakon što nalazi kulture budu poznati, ljekar može odlučiti da djetetu propiše drugi antibiotik.

Način na koji se antibiotik daje i broj dana tokom kojih se uzima, zavise dijelom o vrsti infekcije i njenoj težini. Kada je dijete veoma bolesno i nije u stanju piti tečnost, antibiotici se mogu dati izravno u krv putem vene na ruci. Inače, antibiotike je moguće dati u vidu tableta, sirupa ili injekcija. Lijekovi se uzimaju tokom najmanje 3 do 5 dana, a ponekad i nekoliko sedmica. Dnevni raspored uzimanja lijekova zavisi od samog propisanog antibiotika: neki antibiotici se trebaju uzimati samo jednom dnevno, a drugi i do četiri puta dnevno. U nekim slučajevima, dijete će trebati uzimati lijekove sve dok se ne završe dodatni testovi.

Nakon nekoliko doza antibiotika, dijete se može početi osjećati bolje, ali je obično potrebno nekoliko dana da bi nestali svi simptomi. U svakom slučaju, dijete treba uzimati lijekove onoliko dugo koliko je to ljekar preporučio. Nipošto nemojte prekinuti kuru antibioticima iako su se simptomi povukli jer se infekcija može vratiti, a same bakterije mogu postati otporne na buduće liječenje ako se tretman lijekovima prerano prekine.

Djeca trebaju piti tečnost kada to žele. Osigurajte da dijete unosi dovoljno tečnosti, ali ga nemojte tjerati da pije velike količine. Ako dijete odbija tečnost, o tome obavijestite ljekara.

Koje testove je potrebno uraditi nakon što se izliječi upala?

Nakon što se izliječi infekcija, preporučuju se dodatni testovi da bi se utvrdilo (ne)postojanje eventualnih deformiteta u urinarnom traktu. Ponavljajuće upale u abnormalnom urinarnom traktu mogu uzrokovati oštećenje bubrega. Testovi koje će ljekar preporučiti zavisiće od vašeg djeteta i tipa urinarne infekcije. Sljedeći testovi mogu biti korisni:

  • Ultrazvuk bubrega i mokraćnog mjehura. Ultrazvuk prikazuje sjene bubrega i mjehura koje mogu ukazati na određene deformitete. Međutim, ovaj test ne može otkriti sve značajne abnormalnosti urinarnog trakta. Putem ultrazvuka se, također, ne može utvrditi stepen funkcionalnosti bubrega.
  • Cistouretrogram tokom mokrenja. Ovaj test analizira uretru i mjehur dok se mjehur puni i prazni. Tečnost koja se može vidjeti na rendgenskim snimcima ubrizgava se u mjehur putem katetera. Mjehur se puni sve dok dijete ne počne urinirati. Ovaj test može otkriti abnormalnosti u unutrašnjosti uretre i mjehura. Test, također, može utvrditi da li je istjecanje urina normalno tokom pražnjenja mjehura.
  • Intravenski pijelogram. Ovim testom pregleda se cijeli urinarni trakt. Tečnost koju je moguće vidjeti na rendgenskim snimcima ubrizgava se u venu. Ta supstanca, zatim, putuje kroz bubrege i mjehur, otkrivajući moguće prepreke.
  • Nuklearni snimci. Tokom ovog pregleda koriste se radioaktivni materijali koji se obično ubrizgavaju u venu da bi se provjerio stepen funkcionalnosti bubrega, njihov oblik i da li urin na normalan način izlazi iz bubrega. Svaki tip nuklearnog snimka daje različitu informaciju o bubrezima i mjehuru. Tokom nuklearnog snimanja dijete se izlaže okvirno istom stepenu radijacije kao i tokom konvencionalnog rendgenskog snimanja, a ponekad je da ta izloženost i manja.
  • CT snimci i snimanje magnetnom rezonancom (MRI). Ovi testovi pružaju 3-D snimke i poprečne presjeke mjehura i bubrega. Kada su u pitanju tipične mašine za CT i MRI snimanje, dijete treba leći na površinu koja zatim ulazi u tunel u kojem se prave snimci. Ako je djetetova infekcija komplikovana ili ju je teško otkriti na drugim snimcima, CT ili MRI snimci mogu pružiti jasnije, detaljnije slike koje će pomoći ljekaru da utvrdi u čemu je problem.

Koje abnormalnosti trakta mogu dovesti do upala?

Mnoga djeca koja dobiju upalu mokraćnih puteva imaju normalne bubrege i mjehure. Međutim, ako dijete ima deformitet u mokraćnom sistemu, potrebno ga je što prije otkriti da bi se bubrezi zaštitili od oštećenja. Moguće su sljedeće abnormalnosti:

  • Vezikoureteralni refluks (VUR). Urin normalno teče iz bubrega niz uretere do mjehura u jednom smjeru. Međutim, kod VUR-a, kada se mjehur napuni, urin se može početi vraćati iz mjehura kroz uretere do bubrega. Ovaj deformitet čest je kod djece sa urinarnim infekcijama.
  • Urinarna opstrukcija. Blokada toka urina može se desiti na različitim mjestima u urinarnom traktu. Ureter ili uretra mogu biti previše uski ili kamen u bubregu može blokirati istjecanje urina iz tijela. Ponekad, ureter je spojen sa bubregom ili mjehurom na pogrešnom mjestu sprječavajući normalno istjecanje urina iz bubrega.
  • Disfunkcionalno pražnjenje. Neka djeca redovno odgađaju odlazak u toalet jer im je žao da napuste igru. Ona se mogu tako snažno truditi da stisnu mišić sfinkter da zaborave kako da ga opuste kada je to potrebno, te posljedično, ne mogu isprazniti mjehur u potpunosti. Neka djeca se naprežu tokom mokrenja, što uzrokuje pritisak u mjehuru potiskujući urin nazad u uretere. Disfunkcionalno pražnjenje može dovesti do vazikoureteralnog refluksa, nesvjesnog curenja urina i urinarnih infekcija.

Da li upale mokraćnih puteva mogu imati dugotrajne posljedice?

Mala djeca su na najvećem riziku od oštećenja bubrega uzrokovanog urinarnim infekcijama, pogotovo ako imaju neku nepoznatu abnormalnost u sistemu mokraćnih puteva. Moguća oštećenja bubrega uključuju: ožiljke na bubrezima, slab rast bubrega, visok krvni pritisak i druge probleme. Zbog toga je bitno da djeca sa upalama mokraćnih puteva budu pažljivo pregledana i što je moguće brže izliječena.

Kako se mogu spriječiti infekcije mokraćnih puteva?

Ako vaše dijete ima normalan urinarni trakt, možete pomoći da se spriječe urinarne infekcije tako što ćete ga/nju podsticati da češće ide u toalet. Ako je rijetko mokrenje problem, osigurajte da dijete dobiva dovoljnu količini tečnosti. Naučite dijete pravilnoj tehnici čišćenja nakon korištenja toaleta da bi se spriječio unos bakterija u urinarni trakt.

Neke abnormalnosti urinarnog trakta isprave se same od sebe kako dijete raste, međutim, određene deformitete neophodno je hirurški korigirati. Česta hirurška procedura je reimplantacija uretera. Tokom ove operacije, ljekar repozicionira spoj između uretera i mjehura tako da se urin ne vraća u uretere i bubrege. Tokom posljednjih godina, ljekari su neke slučajeve vezikoureteralnog refluksa (VUR) tretirali ubrizgavanjem kolagena ili slične supstance, u zid mokraćnog mjehura, odmah ispod otvora gdje se ureter spaja sa mjehurom. Ubrizgavanjem se stvara nešto poput ventila koji onemogućuje da urin otječe nazad u ureter. Injekcija se daje u unutrašnjost mjehura putem katetera koji se provodi kroz uretru, te nema potrebe za hirurškim rezom.

Zapamtite!

Infekcija mokraćnih puteva kod malog djeteta može biti znak deformiteta u urinarnom traktu koji mogu uzrokovati ponavljajuće upale. Simptomi urinarne infekcije variraju od peckanja tokom mokrenja ili neobičnog mirisa urina, do snažnih bolova i visoke temperature. Neizliječenje urinarne infekcije mogu dovesti do ozbiljnog oštećenja bubrega. Obratite se ljekaru ako posumnjate na upalu mokraćnih puteva kod vašeg djeteta.

Reference:

1. The National Kidney and Urologic Diseases Information Clearinghouse (NKUDIC)

Don't be shellfish...Share on FacebookShare on TumblrTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>