Ubod krpelja

Ubod krpelja
Ubod krpelja

Krpelji su paraziti toplokrvnih životinja, a rijetko i čovjeka. Šume i proplanci pružaju im dom, a ljudima koji ih posjećuju radi izleta ili zbog posla, mogu uzrokovati neugodnosti. Značajni su jer mogu prenositi neke bolesti, ali na sreću samo mali broj krpelja nosi uzročnike bolesti. Kako bi mogli što ljepše i sigurnije odlaziti u prirodu, nije na odmet ponešto saznati o tim malim životinjama, o rizicima koje one predstavljaju za ljude i mogućnostima da se ti rizici izbjegnu.

O krpeljima

Krpelji su zglavkari iz reda grinja. Dijele se na dvije velike porodice Ixodidae (šikarni ili tvrdi krpelji) i Argasidae (stajski ili mehki krpelji). Glava, grudni i zadnji dio čine im jednu cjelinu. Za svoj razvoj i razmnožavanje potreban im je obrok krvi, zbog čega povremeno žive na toplokrvnim životinjama (pticama i sisavcima), kojima sišu krv. Krpelji su rasprostranjeni široko u prirodi, a najčešće ih nalazimo u prizemnom sloju rubnih područja šuma, sloju grmlja i niskog rastinja, po  visokotravnatim staništima. Prilikom uboda preko sline mogu prenositi različite zarazne bolesti, a najpoznatija je Lajmska bolest.

Razvojni ciklus

Krpelj u svom razvoju prolazi kroz tri faze: larva, nimfa i odrasli oblik (adult). Obrok krvi neophodan je krpeljima u svakoj od razvojnih faza, pa u toku svog života siše krv tri puta, na tri različita domaćina. Ženka se češće može sresti kao napadač, jer samo ako se nasiše krvi može snijeti jajašca. Veličina krpelja razlikuje se zavisno o razvojnom obliku: kao larva, mjeri oko 1 mm, dok je odrasla ženka veličine 4-5 mm. Nasisana krvi velika je kao zrno graška. Živi oko godinu dana, ali može dostći starost i od pet godina.

Kretanje

Krpelj ima mali radijus kretanja, a udaljenost koju može preći zavisi od razvojnog oblika. Odrasli se može prošetati nekoliko metara u širinu u potrazi za hranom. Krpelj svoju žrtvu ne traži aktivno, žrtve moraju pokupiti njih. On se popne na vrh trave ili grančice grmlja i tu nepomično čeka da se približi žrtva. Kada životinja ili čovjek dotakne krpelja, on se svojim nožicama zakači i pređe na njih, pa traži povoljno mjesto na tijelu gdje se mogu svojim oštrim rilcem ubosti u kožu i sisati krv.
Za aktivnost krpelja vrlo je važna temperatura i vlažnost, zbog čega imaju svoju sezonsku aktivnost – najbrojniji i najaktivniji su u proljeće i početkom ljeta. Mogu se susresti i u jesen, ali znatno rijeđe. Krpelji se zaraze prilikom hranjenja na šumskim životinjama, a zarazu mogu svojim ubodom prenijeti i na čovjeka ako se on nađe u njihovom prirodnoj okolini. Uzročnici bolesti prenose se sa zaraženog krpelja i na nove generacije, pa su zato krpelji, osim prenosioca i rezervoari uzročnika.

U našim krajevima se najčešće susreću tzv. šumski (šikarni) krpelji vrste Ixodes ricinus. Najaktivniji su u proljeće i rano ljeto, u najjačem ljetu se povlače i praktično ih nema, pa se u jesen u manjem broju opet pojavljuju. U hladno godišnje doba krpelji se ne susreću, osim ako je zima topla i bez snijega.
Bolesti koje mogu prenositi šumski krpelji su:

  • Krpeljni meningoencefalitis
  • Lyme borelioza
  • Erlichioza

To su tzv. bolesti prirodnih žarišta, jer je njihovo pojavljivanje zavisno od prirodnog staništa prenosioca (krpelja), pa se pojavljuju samo na određenim područjima. Najizloženiji su im ljudi koji profesionalno borave u prirodi, planinari, rekreativci, djeca polaznici škole u prirodi, izletnici.

Opše mjere zaštite od krpelja

U prirodi je poželjno hodati obilježenim stazama (i od žbunja očišćenim!). Izbjegavajte nepotrebno provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu, odlaganje odjevnih predmeta na grmlje.

Nosite prikladnu odjeću: dugih rukava i nogavica, svijetlih boja (krpelj se lakše uočava), kao i zatvorenu obuću. Krpelji se lahko prihvate na odjeću od materijala sa dlačicama (vuna, flanel), pa takvu odjeću treba izbjegavati kod odlaska u prirodu.

Koristite repelentna sredstva koja odbijaju krpelje i spriječavaju njihovo zahvatanje na čovjeka. Otkrivene dijelove tijela i odjeću treba poprskati (ili premazati) nekim od repelenata, (trajanje odbojnosti traje 4 do 6 h)

Pri povratku iz prirode potrebno je presvući odjeću i pažljivo je pregledati, cijelo tijelo (uz pomoć druge osobe, radi neuočljivih dijelova tijela). Važno je pregledati mjesta gdje je koža najtanja (pazuh, ispod dojke, oko pupka, prepone, na glavi i iza uha). Kod djece će se često naći na glavi, a to je zbog toga što je djete nisko i više se igra u travi nego odrasli, pa lakše pokupi krpelja sa glavom odnosno gornjim dijelom tijela. Eventualno otkriveni krpelj se što prije odstranjuje s kože.

Uklanjanje krpelja

Uklanjanje krpelja je najvažnija preventivna mjera ako se krpelj već učvrstio u koži. Važno je krpelja ukloniti što prije, jer rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Dobro je znati da krpelj nakon što dospije na domaćina, oko 6 h traži mjesto za hranjenje, neko vrijeme buši kroz kožu, pa je potrebno da najmanje 10 h siše da bi ta osoba bila zaražena. To ukazuje da ima vremena za djelovanje, prije nego krpelj prenese zarazu. Krpelja je lakše odstraniti u prvih nekoliko sati nakon uboda. Treba ga izvaditi cijelog, zajedno sa rilcem (hipostomom) kojim se drži u koži, što nije uvijek lahko, jer rilce ima po sebi više nizova sitnih zubića usmjerenih u suprotnom pravcu od uboda.

Postupak

Nemojte na krpelja, niti okolnu kožu, nanositi nikakva sredstva tipa premazivanje uljem, petrolejom, lakom za nokte i sl. jer to uzrokuje grčenje krpelja te pojačano izlučivanje sline, što može dovesti do ubacivanja veće količine virusa i bakterija u organizam čovjeka, ako je krpelj inficiran.

Uhvatite krpelja pincetom, koja je predhodno dezinfikovana alkoholom ili opaljena plamenom, neposredno uz kožu (na mjestu gdje usni aparat krpelja ulazi u kožu). Laganim povlačenjem u više smjerova polako izvlačiti krpelja iz kože. Ne povlačiti naglo, ne stiskajti i  ne gnječiti krpelja!

Nakon odstranjivanja krpelja, mjesto uboda (i ruke !) dobro operati vodom, sapunom i izvršiti dezinfekciju.

Ukoliko u koži zaostane rilce, koje se prepoznaje kao sitna tamna tačkica, treba je odstraniti sterilnom iglom. Ukoliko to ne uspije, nije potrebna hirurška intervencija, jer se ništa naknadno neće dogoditi (ono će se resorbirati ili će ga koža „odbaciti“).

Ubod krpelja 2.20/5, (44.00%), 5
  • Share on Tumblr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>