Komplikacije prilikom nošenja kontaktnih leća

Alergije oka
Alergije oka

Alergije oka

Pacijent koji nosi kontaktne leće i koji daje znakove konjunktivalne iritacije udružene sa simptomima kao što su svrab, pečenje oka ili suzenje, mogu patiti od jednog u nizu mnogobrojnih patoloških stanja.  U nekim slučajevima kontaktne leće mogu pogoršati stanje (npr. kod alergija), gdje leće nisu primarni uzrok. U ostalim su slučajevima, međutim, kontaktne leće upravo te koje su odgovorne za nastanak komplikacija. Isto tako komplikacije mogu biti povezane s nošenjem kontaktnih leća gdje uzrok može biti npr. nepravilno rukovanje lećom ili  osjetljivost na neki od sastojaka kontaktne leće.

Polenski konjunktivitis

Najčešća alergija oka koja se javljaja prije upotrebe kontaktnih leća jeste konjunktivitis izazvan reakcijom na polen. Ovo stanje je povezano s alergijskim rinitisom koji zahvata otprilike 15% do 21% populacije, iako se  kod vjerovatno manje od 20% ljudi koji boluju od alergijskog rinitisa razvija i konjunktivitis izazvan reakcijom na polen. Alergene predstavljaju plijesan, prašina i polen. Simptomi ove vrste konjunktivitisa mogu uključivati suzenje oka, svrab,  osjećaj pritiska na oko, dilataciju konjunktivalnih krvnih sudova te natečenost očnih kapaka.

Iako nošenje kontaktnih leća može povećati neugodnosti uzrokovane konjunktivitisom, pacijenti koji nose kontaktne leće, kao i oni koji ih ne nose se najčešće terapijski tretiraju indentično.   Tretman uključuje natapanje slanom otopinom i primjena stabilizatora mastocita, kao što su Bausch & Lomb’s Crolom (4% otopina kromolin natrija) ili Alcon’s Alomide (0.01% otopina lodoxamid trometamina). Primjena antihistaminika, vazokonstriktora i astringenata se također može koristiti. Preporučuje se i identifikacija alergena koji uzrokuju simptome ovog stanja.

Proljetni keratokonjunktivitis

Slijedeće alergijsko stanje koje može omesti nošenje kontaktnih leća jeste proljetni keratokonjunktivitis. Ovo stanje se najčešće viđa kod mladih ljudi, između 3 i 25 godina života. Češće zahvaća muškarce nego žene. Proljetni keratokonjunktivitis se javlja  sezonski sa najvećom incidencom u proljeće i ljeto. Karakteriziran je velikim papilama koje imaju ”izgled kaldrme”.  Obično se nalaze na tarzalnoj konjunktivi, što se vidi na slici. Pacijent koji boluje od ove vrste bolesti ima smetnje kao što su svrab, pečenje oka te suzenje. Očni kapci također mogu biti iritirani ili inficirani, a na konjunktivi se može formirati mliječni sloj.

Bolest se tretira kortikosteroidima, kao i stabilizatorima mastocita koji bi trebali zaustaviti svrab. Na svu sreću, većina slučajeva proljetnog keratokonjunktivitisa se u potpunosti uspješno liječi.

Atopični keratokonjunktivitis

Alergijsko stanje koje je, na neki način slično proljetnom keratokonjunktivitisu je atopični keratokonjunktivitis. To je nesezonsko, alergijsko stanje koje zahvaća i oko. Obično je povezano s atopičnim dermatitisom, alergijskom upalom kože koje zahvaća oko 3% populacije. Dvadeset i pet posto pacijenata koji boluju od atopičnog dermatitisa imaju i atopični keratokonjunktivitis.

Atopični keratokonjunktivitis se javlja u kasnim godinama puberteta s periodičnim pojavljivanjem narednih 30 godina i više. Karakteriziran je iritacijom konjunktive i kože očnih kapaka. Ovu bolest je teško liječiti: može doći do pojave kornealnih ulkusa, katarakte te  mnogobrojnih drugih komplikacija. Tretman uključuje samo upotrebu kortikosteroida.

Gigantopapilarni konjunktivitis

Za gigantopapilarni konjunktivitis se vjeruje da je uzrokovan alergijskom reakcijom na bjelančevine koje se nakupljaju na površini kontaktnih leća, očnih proteza ili krajeva konaca – sutura koji vire iz konjunktive nakon određenih hirurških zahvata na oku.

Znaci ovog oblika alergijskog konjunktivitisa mogu biti izbočine koje se javljaju sa unutrašnje strane kapaka. Te izbočine – papile mogu biti i nealergijskog porijekla. Važno je napomenuti da svrbež nije obavezno dominantan simptom i da je koncentracija eozinofila, mastocita i histamina često uredna. Dominantno je smanjena tolerancija na nošenje kontaktnih leća uz blefarospazam i edem često gornje vjeđe koja je i klinički pogođena papilarnom hiperplazijom tarzusa. Izbor adekvatne leće, hidrofilni materijali, higijena istih i /ili otopina kao i nove mogućnosti tekućih klinera u održavanju leća uz medikamentoznu terapiju pomažu eliminaciji simptoma.

Crvenilo oka

Kada se pojavi crvenilo oka kod pacijenta koji nosi kontaktne leće, oftalmolog bi se trebao raspitati o detaljnoj historiji simptoma. Pacijentu bi također trebala biti postavljena pitanja o načinu na koji je čistio i dezinficirao leće, koliko dugo su leće bile aplicirane na oku i da li je u prethodnom periodu došlo do bilo kakvih promjena u dužini nošenja ili metodi rukovanja lećama. Pacijent bi isto tako trebao donijeti sa sobom u ordinaciju leće i sredstva za čišćenje istih. Historija bolesti bi trebala pokriti alergije, izloženost novim klimatskim uslovima, medikamentima i slično. Oči bi se trebale pregledati, kao i kontaktne leće.

Neophodno je odrediti da li je crvenilo oka povezano s infekcijom. Antibiotici širokog spektra bi se trebali uključiti odmah i nastaviti davati najmanje dok se ne dobiju rezultati kulture.

Crvenilo oka se može klasificirati ili kao konjunktivitis ili kao keratitis, ovisno o simptomima.

Neinfektivni slučajevi

Ukoliko se ustanovilo da ne postoji akutna infekcija, postoji signifikantna mogućnost da su uzroci patološke promjene, ili kontaktne leće ili sistem njege istih.

Slučajevi povezani s nošenjem nekontaktnih leća na koje bi se trebala obratiti pažnja su već spomenuti polenski konjunktivitis, ostale alergije s okularnim simptomima ili reakcije na lijekove koji se apliciraju na oči.

Kornealna hipoksija

Kornealna hipoksija je čest slučaj povezan s košenjem kontaktnih leća. Hipoksija može biti akutna, gdje je prisutna erozija epitela. Nošenje kontaktnih leća bi se trebalo zaustavitii uključiti antibiotike u vidu profilakse. Nakon liječenja, pacijent bi trebao zamijeniti prethodne leće sa onim koje imaju veću kisik permeabilnost. Akutna hipoksija je bila češća u periodu kada su PMMA leće bile široko korištene u populaciji, dok se hronična hipoksija razvija među populacijom koja koristi meke ili tvrde gas permeabilne leće.

Znakovi hronične hipoksije su:

  • Tačkaste mrlje
  • Epitelne mikrociste
  • Edem strome
  • Neovaskularizacija

Vrlo često se kontaktne leće s većom gas permeabilnošću mogu koristiti u uspješnom rješavanju problema hronične hipoksije. Međutim, ukoliko to nije moguće, onda se preporučuje redukcija u dnevnom nošenju leća. Ukoliko niti jedna od ponuđenih opcija nije izvodljiva, u tom slučaju se preporučuje prekid nošenja kontaktnih leća.

Oštećene leće

Tvrde leće koje su izgrebane ili meke leće koje imaju urez, mogu iritirati epitel. Takve leće izazivaju bol, međutim njihovim uklanjanjem dolazi do veoma brzog oporavka. Crvenilo također može biti izazvano oštrim rubom leće ili njegovom neadekvatnom zakrivljenošću. Kod tvrdih leća je moguće popraviti rub, ali ako je u pitanju meka leća, to je nemoguće i potrebno je zamijeniti novom.

Naslage

Leća koja je pokrivena naslagama može izazvati iritaciju oka i crvenilo. U teškim slučajevima može se razviti i giganto papilarni konjunktivitis.  Kontaktna leća koja je prekrivena naslagama treba biti zamijenjena, mada se tvrde kontaktne leće mogu očistiti u ordinaciji. Ukoliko se sumnja na neadekvatno čišćenje leća, pacijenta bi trebalo uputiti na pravilan način čišćenja istih. Međutim, ako je problem i dalje prisutan, trebalo bi se pokušati s drugom vrstom leća.

Slabo namještene leće

Crvenilo oka može biti rezultat kontaktnih leća koje se dovoljno ne pomjeraju. Meke leće koje su isuviše pričvršćene mogu izazvati otisak i crvenilo na limbusu. One inhibiraju razmjenu suza , tako da ”suzna pumpa” adektvatno ne ispira otpadne produkte. Otpadni produkti koji sadrže mrtve epitelne stanice i hemijske otpadne produkte metabolizma kornee, mogu iritirati epitel i izazvati toksičnu reakciju. Rješenje problema je zaustavljanje nošenja kontaktnih leća do potpunog izlječenja, a nakon toga prepisivanje pacijentu odgovarajuće nove leće.

Kada leće usko prijanjaju uz epitel, stanje se opisuje kao ”sindrom uske leće”. Ovo se može dogoditi kada  hidrogel leće nakon određenog vremena dehidrira na oku.

Reakcije na otopine

Neke otopine za leće, naročito ukoliko se nepravilno koriste, mogu izazvati toksičnu reakciju na oku. Ovo se može desiti, npr. kada se sredstvo za čišćenje ne ispere dovoljno. Zbog toga bi se trebalo pacijentima sugerirati na ispravan način čišćenja i dezinfekcije leća.

Toksična reakcija se može dogoditi i u slučajevima ako leća dođe u kontakt s bilo kojom od mnogobrojnih supstanci kao što su krema za ruke, parfemi, i slično. Pacijent obično osjeća nelagodu neposredno nakon postavljanja leće. Ukoliko se radi o mekoj leći, potrebno je odmah zamijeniti novom, dok se u većini slučajeva tvrde leće mogu poliranjem dovesti u prvobitno stanje.

Crvenilo izazvano toksičnom reakcijom  se može pojaviti ukoliko pacijent koristi sistem hidrogen peroksida kao dezificijens i zaboravi neutralizirati hidrogen peroksid. Ovo se obično javlja kao rezultat nedovoljno proučenog upustva  za neutralizaciju istog. Iako toksična reakcija izazvana hidrogen peroksidom može izazvati veće poteškoće, oporavak je obično potpun.

Čak i predviđena sredstva za održavanje leća mogu izazvati reakciju osjetljivosti. Za razliku od toksične reakcije, reakcija osjetljivosti se ne javlja neposredno nakon stavljanja leće. Crvenilo izazvano ovom reakcijom se obično povlači čim dođe do zaustavljanja izlaganju uzročniku reakcije.

  • Share on Tumblr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>