ALKOHOL

Metilni alkohol(CH3OH), metanol,
Bezbojna tečnost, spec. težine 0,79. Dobiva se suhom destilacijom drveta i sintetski (metanol).
Unosi se najčešće peroralno. Izlučuje se kroz bubrege mokraćom kao mravlja i mliječna kiselina, i kroz pluća polagano, čime je uslovljeno kumulativno dejstvo otrova. Nekad se može naći u tijelu i 7 dana nakon unošenja.

Vrlo je otrovan, smrtna doza za odrasle je 30-100 ml.

Otrovnost se osniva na tome, Å¡to ne izgara u tijelu u CO2 i H2O, nego oksidira do formaldehida i mravlje kiseline.

Mokraćna i mravlja kiselina, dovode do teških acidoza i smanjenja alkalnih rezervi.
Metabolički produkti metil alkohola imaju specifično djelovanje
- na šarenicu oka i vidni živac, i izazivaju poremećaj vida i sljepilo.

- Smrt nastaje usljed paralize centra za disanje

Lešni nalaz nije karakterističan.
- Upadljiva je hiperemija mozga i moždanica a
- na sluznicama digestivnog trakta znaci iritacije.
Etilni alkohol (C2H5OH), alcoholum aethylicum, etanol,
Bezbojna tečnost specifične težine 0,789 (ili 0,8). Dobiva se na dva načina vrenjem i sintetski.
- Vrenjem se dobiva ili
 iz groždanog šećera (glukoze) uticajem kvaščevih gljiva (saharomiceta), ili
 iz polisaharida škroba preko fermanta dijastaze do disabarida maltoze, zatim preko fermenta maltaze do glukoze i fermenta zimaze do 2C2H5OH + 2CO2
- Sintetski se dobiva iz acetilena i etilena.

Najveći dio alkohola upotrebljava se u obliku alkoholnih pića, koja su:
- nedestilisana (pivo sa 3-6% i vino sa 10-20% apsol. alkohola),
- destilisana (rakija, konjak, viski, rum)

Denaturisani alkohol dobiva se dodavanjem etilnom alkoholu (95%) piridina, acetona i metilnog alkohola (5%).

Jakost alkoholnih pića izražava sa u procentima, (vol.%), a u sudsko medicinskin ekspertizama količina alkohola u pićima izražava sa u gramima. To se postiže na taj način, što se
- vol.% množe sa specifičnom težinom alkohola.
Tako npr. 1 litar 40% rakije, sadrži 320 grama alkohola (l litar 40% rakije = 400 ccm x 0,8 = 320 g.)
Škodljivost svih alkoholnih pića uslovljena je količinom apsolutnog alkohola u njima.

- per os – najčešće se unosi na ovaj način ali alkohol može biti unesen
- preko kože, – resorpcija alkohola preko kože, preko obrađenih rana je neznatna.
- injekcijama.
- per inhalationem – Udisanje isparenog alkohola u podrumima i krčamama je neznatno, jer se za jedan sat viÅ¡e ragradi alkohola nego Å¡to se udahne. Povećanje alkohola u krvi, udisanjem alkoholnih para, može se povećati za 0,1 ‰, a u najtežim slučajevima do 0,2 ‰.

Alkohol djeluje lokalno i opšte nakon resorpcije.
Lokalno djelovanje alkohola sastoji se u
- oduzimanju vode (dehidracija) i
- zgrušavanju bjelančevina (coagulatio) ćelija.
Resorpcija alkohola je vrlo brza.
- Već u usnoj duplji počinje resorpcija, ali najveća količina resorbuje se u želucu i crijevima (80%),
- Iz digestivnog trakta alkohol difuzijom prelazi u krvotok, a
- Iz krvi difuzijom u tkiva, difuzioni proces je brz, ukoliko su tkiva bogata tečnošću, za razliku od koštanog i masnog tkiva gdje je difuzioni proces spor.
Alkohol se Å¡iri ne samo u krvi, neko i u tkivima koja sadrže vodu. Taj “prostor Å¡irenja” alkohola kod čovjeka tjelesne težine od 70 kg iznosi oko 50 litara.
Na primjer za dvije osobe, od kojih jedna ima veću tjelesnu težinu a druga manju, nakon popijene iste količine alkoholnog pića, koncentracija alkohola u krvi kod osobe sa manjom tjelesnom težinom biti će veća, nego u osobe sa većom tjelesnom težinom. Isto tako, za dvije osobe, od kojih ja jedna jako adipozna, a druga miÅ¡ićava, nakon popijene jednake količine alkoholnog pića, koncentracija alkohola u krvi kod adipozne osobe će biti veća, jer kod gojaznih osoba, “prostor Å¡irenja” alkohola ne obuhvata masno tkivo, tako da ga viÅ¡e ima u krvi i tkivima.

Na brzinu resorpcije alkohola utječe:
- brzine konzumiranja, zatim
- koncencracija alkoholnog pića, količina popijenog pića – razrijeđeni alkohol se može sasvim malo resorbiraci ako je popijena veća količina razrjeđenog alkoholnog pića, jer sva tekućina ne može doći u doticaj sa sluznicom, dok popijena mala količina razrijeđenog alkoholnog pića resorbiraće se brzo kao i koncetrovanog alkohono piće.
- da li je želudac prazan ili je pun? – Resorpcija alkohola je usporena, ako se alkohol konzumira nakon obilnih obroka hrane.
- kod osoba sa resekcijom želuca. Dešava se ubrzana resorpcija alkohola. U tom slučaju najveći dio alkohola resorbuje se u tankom crijevu.
- Zagrijana pića, kao i pića koja sadrže ugljenu kiselinu brže se resorbuju.
- Izvjesni fizički momenti, depresivna stanja, usporavaju resorpciju alkohola.

Konzimiranje blažih alkoholnih pića kao što su pivo ili vino, ako su uzeta poslije obilnih obroka hrane, dovode do resorpcionog deficita jer se jedan dio alkohola veže za bjelančevine hrane i tako prođe kroz digestivni trakt, a da ne dospije u krvotok.
- Taj resorpcioni deficit iznosi oko 20-30% od popijenog alkoholnog pića.
- Kod izračunavanja koncentracije alkohola na osnovu popijenog pića, treba od dobijenog rezultata odbiti jednu trećinu (20-30%) na račun resorpcionog deficita.
- Kod izračunavanja količine popijenog pića, a na osnovu utvrđene koncentracije alkohola u krvi, treba dodati jednu trećinu dobijenom rezultatu.

Po pravilu alkohol se unosi kroz usta. Poslije resorpcije, alkohol u krvi se postepeno umnožava. Proces povećanja koncentracije alkohola u krvi nazivamo resorpcija.
U krvi se održava najveća koncentracija oko 2 sata,
Nakon 6-12h, najkasnije za 24h iščezava iz krvi.
Odnosno nakon jedan do dva sata počinje opadati koncentracija alkohola u krvi. Vrh krivulje uglavnom znači i svršetak resorpcije.
- U fazi resorpcije, sadržaj alkohola u krvi je veći nego u mokraći,
- U fazi eliminiacije, koncentacija alkohola u mokraći je veća nego u krvi. Koncentracija alkohola u krvi može se u fazi eliminacije približno odrediti, ako se rezultat koncentracije alkohola u mokraći podijeli sa l,3 do 1,5.

Eliminacija alkohola nastaje onda, kada se izjednači odnos koncentracije alkohola u krvi i koncentracije alkohola u tkivima.

Eliminacija alkohola vrši se oksidacijom u jetri i izbacivanjem izdahnutim zrakom, mokraćom i preko kože znojenjem. Oksidacija alkohola vrši se preko fermenata ADH (alkoholna dehidrogeneza), katalaze i MEOS sistema (microsome ethanol oxydazin system).
- Oko 90-95% se metaboliše preko acetaldehida acetata (octene kiseline) u ugljen dioksid i vodu.
- Oko 5-10% alkohola izlučuje se nepromijenjen i to
o najviše izdahnutim zrakom, 3-4%,
o mokraćom od 2 do 3% a
o znojenjem do 0,5%. Slično je i sa eliminacijom preko mliječnih žlijezda. Od 100 g. resorbovanog alkohola, u mlijeku dojilje može biti najviše 0,5‰.

Eliminacija alkohola biće
- ubrzana prilikom teških i napornih fizičkih radova, a
- usporena pri mirovanju, zatim kod povreda CNS-a kod potresa mozga.

Smrtna količina alkohola
- kod djece iznosi 15-30 grama apsolutnog alkohola, a
- za odrasle je deset puta veća, ako 300 do 400 grama.
Izračunavanje koncentracije alkohola u krvi iz količine popijenog alkoholnog pića, ili izračunavanje količine popijenog alkoholnog pića na osnovu utvrđene koncentracije alkohola u krvi, vrši se prema formuli (Widmark):

A = količina alkohola u tijelu u gramima
c = koncentracija alkohola u krvi (alkoholemija)
p = tjelesna težina
r = redukcioni faktor. Označava odnos koncentracije alkohola u tijelu i krvi, 60:30,
- odnosno redukcioni faktor kod odraslih osoba je 0,7.
- Kod žena, zatim gojaznih osoba, kao i jako podhranjenih, odnos je 50:80, odnosno r = 0,6.

Ako se zna količina popijenog alkoholnog pića, onda se koncentracija alkohola u krvi dobija iz gornje formule:

Kako se količina odnosno jakost popijenog pića izražava u volumnim procentima, to u ovom slučaju da bi dobili težinske procente izražene u gramima, treba volumne procente pomnožiti sa spec. težinom alkohola (0,8).
Ooba težine 70 kg, popijeno 2 dcl 40% rakije i 2 boce 4% piva. Kolika je alkoholemija?

2 decl, 40% rakije = 80
2 piva 4% = 40
40+80=120*0,8=96gr.

Ili, ako je poznata alkoholemija, kolika je količina popijenog pića? Izračunava se prema formuli:

U ovom slučaju, da bi dobili volumne procente, treba količinu izraženu u gramima pomnožiti sa 1,25. Na primjer 80 grama apsolutnog alkohola odgovara 96 ccm apsulutnog alkohola (80 * 1,25 = 96).

Brzina razgradnje alkohola je od 6 do 12 g. na sat. Opadanje koncentracije alkohola u organizmu za jedan čas označava se sa β, i prosječno beta faktor iznosi 0,138 ‰ alkohola za 1h. Beta faktor može varirati od 0,1 do 0,2 ‰, a u nekim slučajevima pri visokim alkoholemijama od 0,25 do 0,29 ‰.

Resorpcija i eliminacija alkohola imaju poseban značaj u sudskim ekspertizama za utvrđivanje koncentracije alkohola u krvi u vrijeme delikta, ili nekog krivičnog događaja, saobraćajne nesreće, itd.

Ako je poznata koncentracija alkohola u krvi (alkoholemija) u momentu uzimanja krvi, onda se može izračunati koncentracija alkohola u krvi u momentu delikta prema proteku vremena od delikta do uzimanja krvi, tako, što utvrđenoj koncentraciji alkohola, dodajemo alkohol koji se za taj protekli vremena izlučio iz krvi, prema formuli

T – proteklo vrijeme od delikta do uzimanja krvi

Obratno, kod izračunavanja koncentracije alkohola u krvi unutar eliminacije na osnovu količine popijenog pića, uzima se prema formuli:

U internacionalnom sistemu mjernih jedinica (SI),
1 ‰ odgovara 21,71 mmol/l, prema tome
β-faktor od 0,138 ‰ odgovara 2,99598 mmol/l.

Rezultat u promilima dobiva se, ako se rezultat izražen SI jedinicama (mmol/l) podijeli sa 21,71 (na primjer: 42,56 mmol/l = 1,96 ‰).

KLINIČKA SLIKA ALKOHOLOZE
Pojave akutnog trovanja alkoholom, akutne alkoholisanosti, opitosti (alcoholosis) ispoljavaju se u tri stadija, a Å¡to ovisi
- od količine popijenog alkoholnog pića,
- vrste pića,
- individualne podnošljivosti, refrakternosti, stečene naviknutosti na alkohol, itd,

Ekscitacioni stadij odlikuje se vazomotoričkom, muskulomotoričkom i psihomotoričkom nadraženošću.
- Srčana radnja je ubrzana, puls ubrzan, krvni pritisak je povišen,
- pokretljiviji su,
- intelektualno agilniji, emocionalno afektivniji, moralno impulzivniji, seksualno agresivniji,
Paralitični stadij karakteriše vazomotorička, psihomotorička i muskulomotorična uzetost.
- Nesigurnost pokreta, teturanje,
- zaplitanje u govoru, smanjenost pažnje, duševna razdražljivost
- Sem toga, libido je pojačan, a potencija smanjena i oslabila.
Komatozni stadij karakteriše izrazite pojave opšte uzetosti. Taj stadij može se završiti poslije dužeg ili kraćeg besvjesnog stanja,
- buđenjem i triježnjenjem, čemu slijeduje mamurluk, cacoforija,
- ili se može završiti smrću.
U komatoznom stanju zjenice se u početku proširuju, kasnije se suzuju. Za razliku od drugih komatoznih stanja, može poslužiti test zjenica, Mac Ewenov test. Sastoji se u tome što se zjenice pijane osobe šire ako pacijenta potresemo, a da pri tome ne dolazi svijesti. Nakon prestanka podražaja opet se suze.

LJEÅ NI NALAZ KOD AKUTNOG TROVANJA ALKOHOLOM:
- pomodrelost lica,
- slabiji ili jači miris alkoholnog pića,
- ubljuvanost,
- izražena hiperemija mozga i moždanice,
- perivaskularne hemoragije,
- edem ulaza u grkljan,
- toksični gastritis.
HRONIČNO TROVANJE ALKOHOLOM,
hronična alkoholisanost, alkoholizam, predstavlja čitav niz tjelesnih oštećenja i duševnih poremećenosti.

Alkoholičarom se smatra danas osoba, koja više od 20% kalorija podmiruje uživanjem alkohola, odnosno koja ga pije više od 120 g. dnevno.

Internističke bolesti hroničnih alkoholičara su mnogobrojne:
- hronični katar jednjaka,
- hronični gastritis,
- masna infiltracija jetre,
- alkoholna hepatoza (precirotična hepatalna insuficijencija),
- ciroza jetre,
- pankreatične degenerativne promjene,
- arterijska hipertenzija,
- insuficijencija srca.
- Od neuroloških bolesti hroničnih alkoholičara izdvojimo alkoholni polineuritis, zatim encefalopatiju Wernicke.

Hronični alkoholizam podloga je čitavom nizu psihoza i neuroza:
- delirium tremens,
- Korsakovljeva psihoza,
- psihoza ljubomore,
- alkoholna epilepsija,
- halucinoza.

Sudsko-medicinski značaj alkoholisanosti, posebno kod učesnika u saobraćajnim nesrećama je u tome, što lice koje je prouzrokovalo saobraćajnu nezgodu, krivično je odgovorno ako se upotrebom alkohola dovelo u stanje u kome nije moglo shvatiti značaj djela, niti je moglo upravljati svojim postupcima.
Prema tome, učinilac krivičnog djela u stanju alkoholisanosti krivično je odgovorno za počinjeno krivično djelo, kao i svako drugo lice u trijeznom stanju, ali pod uslovom, da je prije nego što se opio, bio dužan i mogao biti svjestan da će u takvom stanju učiniti krivično djelo.

Kod patoloÅ¡ke opijenosti (delirium alcoholicum acutum) radi se o abnormalnoj reakciji patoloÅ¡ki promijenjenog centralnog nervnog sistema (mozga) na alkohol. Ovaj oblik opitosti, nalazimo kod osoba, koje su ranije pretrpjele povredu mozga, ili su preboljele neko moždano oboljenje. Zatim, kod osoba nakon insolacije, kod epileptičara i drugih. Kod ovih, patoloÅ¡ka opitost traje kratko vrijeme, nastaje nakon uzimanja relativno malih količina alkohola. U teÅ¡kim slučajevima nastupa sumračno stanje, u kojem mogu da pričine agresivne radnje (silovanje, ubistva – “nemotivirano ubistvo”). ZavrÅ¡ava se snom i ostavlja punu amneziju za vrijeme njenog trajanja.
Krivično djelo izvršeno u stanju dokazane patološke opitosti, oslobađa učinioca krivične odgovornosti, obzirom da je učinjeno u potpunoj neuračunljivosti. Međutim, osoba će biti krivično odgovorna, ako joj je bilo poznato da reagira patološkom opitošću na alkohol i ako u takvom slučaju izvrši krivično djelo.
Endogeni alkohol. Stvara se u organizmu kao produkt metaboličkih procesa organskih materija. Vrijednosti endogenog alkohola kreću se od 0,01 do 0,03 ‰. Pod izvjesnim uslovima te vrijednosti se mogu povećati. Poslije obilatog uzimanja hrane, nakon uzimanja veće količine sokova, zatim kod poremećenog metabolizma usljed oboljenja jetre, u slučajevima šećerne bolesti, itd., alkoholemija se može popeti do 0,3 ‰..

Povrede i oboljenja koja mogu simulirati opitost. To su u prvom redu povrede glave, komocije i kontuzije mozga, kao i ostale povrede glave skopčane sa gubitkom svijesti. Zatim hipoglikemija, uemija, prekomatozna stanja kod dijabetesa. Izvjesne živčane bolesti mogu simulirati pijanstvo, sa izraženim smetnjama u kretnjama, u hodu. Neka trovanja, posebno trovanje sa CO, u nižim koncentracijama, izazivaju oÅ¡amućenost pod slikom opijenosti. Isto tako visoka temperatura, osobe izložene jakoj hladnoći, premorene osobe mogu pokazivati sliku “alkoholisanosti”.
ALKOHOL I MEDIKAMENTI
Postoje dvije grupe medikamenata:
- antagonističke djelovanje i ne podnose se sa alkoholom, kao što je na primjer antabus, irgapirin.
- sinergičko djelovanje, odnosno pojačavaju djelovanje alkohola kao što su narkotici, psihodepresori, sedativi i hipnotici. Morfin i barbiturati su izraziti sinergisti sa alkoholom, pa se djelovanje alkohola uz ta sredstva znatno pojačava.
- Posebnu grupu čine sredstva, koja nemaju ni sinergično niti antagonističke djelovanje, već mogu samo poboljšati izvjesne smetnje pričinjene alkoholom, kao encefabol koji se inače primjenjuje u liječenju potresa mozga.
ALKOHOL I SAOBRAĆAJNE NESREĆE
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima predviđa,
- da vozač koji upravlja vozilom mora da bude tjelesno i duševno sposoban da upravlja vozilom.

- Nadalje, vozač koji je u tolikoj mjeri umoran, ili bolestan, ili je u takvom psihičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, kao i vozač pod dejstvom droga ili psiho aktivnih lijekova, ne smije da upravlja u saobraćaju na putu.

- Vozač ne smije da upravlja vozilom u saobraćaju ako je pod dejstvom alkohola. Smatrat će se da je pod dejstvom alkohola lice, za koje se analizom krvi ili krvi i urina utvrdi da mu sadržina alkohola u krvi iznosi više od 0,5 ‰, ili kod koga se bez obzira na sadržinu alkohola u krvi, stručnim pregledom utvrdi da pokazuje znake alkoholne poremećenosti.

- Vozač motornog vozila kategorije C i D, kao i vozač motornog vozila kome je to osnovno zanimanje, ne smije da uzima alkoholno piće za vrijeme dok upravlja motornim vozilom.

- Lice koje je bilo neposredni učesnik u saobraćajnoj nesreći dužno je, da ostane na mjestu saobraćajne nezgode, s tim što može privremeno da se udalji i to samo radi pružanja pomoći licima povrijeđenim u toj nezgodi, ili ako je samom njemu potrebna pomoć, ili radi obavještavanja nadležnog organa o nezgodi.

Dakle, u našim uslovima, za vozače motornih vozila, kojima to nije zanimanje, odnosno nisu profesionalni vozači, dozvoljena koncentracija alkohola u krvi ne smije preći vrijednost preko 0,5 ‰. To isto važi i za vozače u Finskoj, Grčkoj, Nizozemskoj, Norveškoj i Švedskoj. Granica u promilima od 0,8 važi za vozače u Belgiji, Zapadnoj Njemačkoj, Danskoj, Francuskoj, Engleskoj, Švajcarskoj, Austriji, Španiji, Luxemburgu. Granica od 0,00 ‰ važi za vozače u Bugarskoj, Rumuniji, Čehoslovačkoj, Mađarskoj, Sovjetskom Savezu i Turskoj.
Nesposobnost za vožnju motornim vozilom je relativna i apsolutna nesposobnost.
- Relativna nesposobnost za vožnju motornim vozilom je onda, kada je koncentracija alkohola u krvi do 1,3 ‰, u tim slučajevima sposobnost za vožnju je samo smanjena, ali ne bitno.
- Apsolutna nesposobnost za vožnju, odnosno sposobnost za vožnju je bitno smanjena, kada je koncentracija alkohola u krvi tolika, da bi kod većine ljudi izazvala nesposobnost za sigurnu vožnju. Ta granica je preko 1,3 ‰ alkohola u krvi. U sudskim ekspertizama zbog toga svaki pojedinačan slučaj treba posmatrati individualno.

Djelovanje alkohola na organizam, ispoljava se tako što u početku
1. izaziva euforiju,
2. zatim smanjuje inhibitorne kočnice,
3. umanjuje koordinaciju pokreta i
4. produžava reakciono vrijeme.

Pod dejstvom alkohola, vrijeme koje protekne od momenta percepcije, to jest uočavanje neke opasnosti, pa do momenta preduzimanja izvjesnih radnji da bi se ta opasnost otklonila, ili kako to nazivamo psihička sekunda, je produženo. Pređeni put, od momenta uočavanja izvjesnih prepreka ili opasnosti, pa do momenta preduzimanja radnji da bi se ta prepreka otklonila, nazivamo reakcioni put, i kod alkoholemija on je produžen.

Pored poremećaja u strukturi ličnosti, narušavanja funkcija centralnog nervnog sistema,
- pojavljivanja nekritičnosti,
- precjenjivanja ličnih sposobnosti,
- pojačane sugestibilnosti i s tim u vezi preduzimanja neadekvatnih obaveza
- alkohol izaziva i poremećaj u percepciji i psihomotorici. Tako, poremećaj ravnoteže i nekoordinirani pokreti javljaju se već pri malim alkoholemijama.

- Vidni ugao kod trijezne osobe veći je od 180 stepeni do 220 stepeni, a kod alkoholisane osobe je sužen. Iz tog razloga alkoholisani vozač ne opaža, ili kasno uočava sa strane dolazeće vozilo.
- Usljed smetnji u mišićima očne jabučice pojavljuje se alkoholni nistagmus.
- Adaptacija na svjetlo i tamu je usporena.
- Usljed poremećenih čulnih zapažanja, stvaraju se iluzije o nepremostivim preprekama, tako što obična sjenka na putu, ili neki predmet na putu, mogu dovesti do skretanja vozila sa puta.

ODREĐIVANJE ALKOHOLA I DIJAGNOZA AIKOHOLISANOSTI
Utvrđivanje alkoholisanosti kod živih vrši se
- na osnovu kliničkog pregleda,
- zatim pregleda krvi i urina, i
- pregledom ekspiriranog vazduha (alkotest).

KLINIČKI PREGLED treba da bude dopuna i sastavni dio laboratorijskog pregleda krvi i urina. Na to nas upućuje čl.152 Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima, koji kaže da
stručnim pregledom treba utvrditi da li postoje znaci alkoholne poremećenosti.

ALKOTEST je orjentaciona metoda, kojom se utvrđuje, da li u krvi – orgazmu ima alkohola, ili nema, a pomoću alkohola u ekspiriranom vazduhu. Ranije smo rekli, da najveći dio popijenog alkoholnog pića metaboliÅ¡e u organizmu (90-95%), a ostali dio (5-10%) se izbacuje iz organizma kao nepromijenjen. Jedan dio nepromijenjenog alkohola izlučuje se respiracijom.
- Pri normalnim respiracijama, oko 2500-3000 ccm ekspiriranog vazduha sadrži onoliko alkohola kao i l ccm krvi.

Za alkotest se upotrebljavaju zatvorene cjevčice, u kojima je kalium bihromat sa sumpornom kiselinom. Pri testiranju
- krajevi cjevčice se odrežu,
- na jedan kraj stavi se usnik a na drugi balon.
- Prilikom duvanja, ukoliko ekspirirani vazduh sadrži alkohola, onda će izvršiti redukciju šesterovalentnog hroma u cjevčici, u trovalentni hrom, i žuta boja reagensa popriniće zelenu boju.
Pozitivna, reakcija može nastupiti ako je test vršen, neposredno poslije ispiranja usta alkoholom, ili ako je ispitivana osoba neposredno prije toga uzimala bombone u kojima ima alkohola. Duvanje u balon mora se izvesti u jednom dahu.

Widmarkova metoda služi za određivanje alkohola u krvi, urina i tjelesnim tekućinama. Sastoji se u oksidaciji alkohola pomoću kalium bihromata u prisustvu sumporne kiseline. Ova metoda nije specifična samo za alkohol, jer je reakcija pozitivna na aceton i na truležne tvari.

ADH metoda je enzimatska metoda za utvrđivanje alkohola u krvi pomoću alkohol dehidrogeneza. Ova metoda je specifična za etilni alkohol, ali je osjetljiva i na propilni, izopropilni, alilni i butilni alkohol,

Plinska hromotografija je specifična metoda za utvrđivanje alkohola u krvi i mokraći, ispravni rezultati mogu se dobiti i kod analize truležno promijenjenih uzoraka.

OD LEŠEVA ZA UTVRĐIVANJE STEPENA ALKOHOLIZIRANOSTI,
- uzima se 20 ccm krvi i mokraće
Prisutnost alkohola u tkivima, organima i tjelesnim tečnostima leševa utvrđuje se po metodi Nicloux.

Pri tumačenju rezultata postoji mogućnost grešaka usljed raznovrsnih procesa koji se odigravaju poslije smrti. Posmortalnom razgradnjom alkohola, kao i gubitkom tečnosti iz krvi poslije smrti, smanjuje se nivo alkohola u krvi.
Truležne promjene mogu postmortalno dovesti do nastajanja alkohola u krvi (od 0,2 do 0,5 ili 1,0 ‰).[/lang_ba]

ALKOHOL 2.60/5, (52.00%), 5
  • Share on Tumblr

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>